Aikido

Ideogrami kojima se piše reč aikido jesu: Ai, Ki i Do. U prevodu Ai–harmonija, Ki–energija, Do–put. Tako bismo reč AIKIDO mogli da prevedemo kao način života u harmoniji i kroz uticaj prirodne energije, a bukvalni prevod bio bi „usaglašeni put energije”.

 

Smatra se da je ova moderna veština nastala početkom dvadesetog veka u Japanu. Osnivač je Morihej Uešiba, koji je nakon izučavanja mnogih grubih i nasilnih borilačkih sistema (Bu-jutsu) osetio potrebu da u svet borilačkih veština (Bu-do) unese nešto novo, nenasilno i humano. Aikido tako postaje jedinstvena veština, a osnovni princip veštine jeste izbegavanje sukoba. Ukoliko ipak do njega dođe, onda u tehničkom smislu važe sledeći principi: sklanjanje s linije napada, pravilna distanca i vreme, kružna i sferična kretanja, neopiranje direktnoj sili napadača već njeno propuštanje i korišćenje za lakše izvođenje protivnika iz ravnoteže i potpunu kontrolu u svakom momentu izvođenja tehnike.

 

Aikido je nastao od veštine aikijujutsu, jer je i sam osnivač Uešiba bio učenik Sokakua Takede. Ipak sama veština aikido bazira se na tehnikama samoodbrane, pa je suština pravovremena reakcija na napad protivnika, koji se dinamičnim kružnim pokretima izbacuje iz ravnoteže i sistemom poluga onesposobljava za dalji napad.